Sažetak
Menta (Mentha spicata) zeljasta je trajnica poznata po svježem mirisu, rashlađujućem okusu i snažnom širenju. Stoljećima se pojavljuje u rimskim kuhinjama, europskim vrtovima začinskog bilja, kineskim kućanstvima, tradiciji čaja i komercijalnoj destilaciji. Listovi i mladi izdanci jeli su se svježi ili sušeni, pripremali u napitcima i koristili u kućnim pripravcima, a kasniji uzgajivači brali su biljke u cvatu radi aromatičnog ulja. Suvremena istraživanja proučavala su i čaj od mente, osobito njegov utjecaj na razinu androgena kod žena s hirzutizmom.
Mentha spicata
O biljci
Menta ima zelene nazubljene listove, četvrtaste stabljike i uspravne cvatove, najčešće s blijedoružičastim do lila cvjetovima ljeti. Širi se podzemnim vriježama i brzo može zauzeti okolno tlo, pa je vrtlari često uzgajaju u ograničenom prostoru ili posudi. U hladnijoj klimi nadzemni dio obično odumire zimi, pa ondje nije zimzelena.
Svježi ili sušeni listovi mente koriste se u hrani, napitcima i čaju. Kroz povijest se menta kuhala s povrćem, ribom, mlijekom i mahunarkama, dodavala kupkama, sušila za zimu te destilirala u cvatu radi aromatičnog ulja.
Od rimskog stola do vrta začinskog bilja
U 1. stoljeću naše ere menta je već bila uobičajena kuhinjska i kućna biljka. Plinije Stariji opisivao je mentu koja dobro raste na vlažnom tlu i koristi se svježa i sušena. Njezin se sok dodavao umacima, a zgnječeni listovi pojavljivali su se u napitcima od mlijeka, medenog vina i kiselog soka nara.
Dioskorid je zelenu mentu opisivao kao aromatičnu i ljutkastu. Zabilježio je sok mente pomiješan s octom ili sokom nara te grančice mente namočene u mlijeku. Rimska kuharica povezana s Apicijem također je koristila svježu i sušenu mentu u umacima od povrća, mahunarkama, mesu, ribi i slatko-kiselim jelima.
Više od petnaest stoljeća poslije John Parkinson opisao je mentu s četvrtastim zelenim stabljikama, nasuprotnim listovima i blijedim cvjetovima. Primijetio je i koliko se snažno širi pod zemljom: čak je i mali odvojeni komadić korijena mogao razviti novu biljku. Parkinson je savjetovao da se menta drži na zasebnom mjestu uz rub vrta začinskog bilja kako ne bi prerasla susjedne biljke.
Menta u Kini: od vrtne biljke do čaja
Li Shizhen uključio je bo he, povijesnu kinesku mentu, u Bencao Gangmu objavljen 1596. Obitelji su uzgajale mentu uz kuće, a nove biljke mogle su se dobiti dijeljenjem korijena u proljeće.
U područjima poput Wua i Sichuana listovi mente pripremali su se i pili umjesto običnog čaja, a menta uzgojena oko Suzhoua posebno se cijenila zbog mirisa. Kineska tradicija opisivala je biljku kao ljutkastu i rashlađujuću. Menta je tako istodobno pripadala vrtu, kuhinji i šalici čaja.
Kako se menta brala, sušila i destilirala
Početkom 20. stoljeća menta je postala i kućna biljka i poljoprivredna kultura. Maud Grieve opisivala je berbu približno u vrijeme cvatnje. Menta namijenjena sušenju rezala se suhog jutra nakon što bi rosa nestala; oštećeni listovi uklanjali su se, a stabljike vezale u rahle snopove.
Nakon sušenja listovi su se čuvali od vlage kako bi zadržali miris. Biljke u cvatu namijenjene ulju odnosile su se na destilaciju. Ulje mente snažno je povezano s karvonom, spojem odgovornim za velik dio njezine prepoznatljive arome.
Koje su koristi čaja od mente proučavane?
Čaj od mente proučavan je zbog mogućeg utjecaja na razine hormona, osobito kod žena s hirzutizmom. U maloj studiji iz 2007. godine 21 žena s hirzutizmom pila je jednu šalicu čaja od mente dva puta dnevno tijekom pet dana, a razina slobodnog testosterona značajno se smanjila.
Snižava li čaj od mente testosteron?
U kasnijem randomiziranom ispitivanju koje je trajalo 30 dana i uključilo 42 žene, čaj od mente dva puta dnevno značajno je smanjio i slobodni i ukupni testosteron, iako se objektivne ocjene rasta dlačica tijekom kratkog razdoblja istraživanja nisu značajno promijenile.
Ta su istraživanja koristila točno definiranu pripremu i ponovljeni dnevni unos, pa ne pokazuju da će povremena šalica čaja kod svih izazvati isti učinak. Ipak, predstavljaju suvremeni nastavak jednog od najstarijih načina uporabe mente: listova pripremljenih kao čaj.
Izvori
- Plinije Stariji — Naturalis Historia.
- Dioskorid — De Materia Medica.
- Apicije — De Re Coquinaria.
- John Parkinson — Paradisi in Sole Paradisus Terrestris, 1629.
- Li Shizhen — Bencao Gangmu, 1596.
- Maud Grieve — A Modern Herbal, 1931.
- Akdoğan M. i sur. — Effect of spearmint teas on androgen levels in women with hirsutism, Phytotherapy Research, 2007.
- Grant P. — Spearmint herbal tea has significant anti-androgen effects in polycystic ovarian syndrome, Phytotherapy Research, 2010.
- NutritionFacts.org — istraživanja mente i androgena.
- Royal Botanic Gardens, Kew — Plants of the World Online: Mentha spicata.
